kako se odnositi prema kur'anu u mjesecu kur'ana

Kur'an, posljednja Allahova, dž.š, knjiga, objavljena je kao uputa cijelom covjecanstvu, a muslimanima posebno. Ta knjiga izvršila je, u vrijeme svog objavljivanja i neposredno poslije njena završetka, reformaciju ljudi, društva, u kom je objavljena kao i zajednica koje su bile u susjedstvu društva koje je Allah, dž.š, pocastio da bude kolijevkom posljednje Njegove objave. Kada se uzmu u obzir sve promjene koje je prouzrokovao Kur'an na ljude i društva u vrijeme u kom se to desilo, mora se covjek zapitati: U cemu je tajna tako brzog preobražaja, mijenjanja svijesti ljudi, društvenih poredaka i tako iskrenom i brzom prihvatanju kur'anskih principa islama i islamskog ustava u svim društvima koja su došla u dodir sa tim novim ucenjem i poimanjem svijeta. Kur'an koji je bio kod ashaba je i kod nas. Medutim, trag koji je Kur'an ostavljao na ashabe i njihovu zajednicu ne može se porediti sa aktuelnim stanjem, tj. današnjim muslimanima. Znaci, Kur'an kao Božija objava je nepotvorena, nepromijenjena, jer je sam Allah, dž.š, zagarantovao da ce Kur'an sacuvati od svake izmjene i deformacije sve do Sudnjeg dana. Iz toga proizilazi da nije problem u orginalnosti te objave, vec u necem drugom. Pisac ovih redova smatra da, pored brojnih faktora koji sprecavaju uticaj Kur'ana na muslimane, na naše privatne i društvene poslove, problem koji pasivizira Kur'an u našem životu, je pogrešan prilaz toj Allahovoj, dž.š, objavi kojoj je odredeno da bude uputa, svjetlo i lijek ljudima u ovom prolaznom životu i zagovarac, branitelj i spas na Sudnjem danu. Kada pogledamo kako su prve generacije pristupale toj objavi i usporedimo naš odnos prema njoj, lahko cemo shvatiti opravdanost ove tvrdnje.

Naime, prve generacije odnosile su se prema Kur'anu trodimenzionalno: ucenjem, shvatanjem i razumjevanjem i primjenjivanjem. Takode, primjecuje se da su oni shvatanju Kur'ana i njegovoj primjeni davali prednost nad njegovim pamcenjem, i takav odnos prema Kur'anu imali su ne samo ashabi nego i tabi'ini i tabi tabi'ini. Medutim, kako je slabio iman muslimana u posljednje vrijeme, uporedo je i slabilo i zanimanje muslimana za Kur'an, tako da se briga i pažnja vecine muslimana svela samo na pamcenje i pravilno ucenje Kur'ana, bez shvacanja, razumjevanja i primjene. Posljedica toga bila je njegova neprimjena ili djelimicna primjena, a poznato je da je Allah, dž.š, objavio Kur'an i naredio nam da ga shvatimo, razumijemo i primijenimo, a ocuvanje njegove orginalnosti preuzeo je na Sebe. Medutim, mi smo ostavili Njegovu naredbu a okrenuli smo se i pozabavili manje važnim stvarima od toga, pozabavili smo se ucenjem Kur'ana napamet, a ostavili njegovo, shvatanje i primjenu. Nije namjera da propagiram ostavljanje i napuštanje pamcenje Kur'ana napamet i njegovo ucenje, vec mi je namjera da skrenem pažnju na naš nepravilan odnos prema Kur'anu, odnos koji nisu praktikovali Poslanik, s.a.v.s, i ashabi ne bi li napravili ravnotežu izmedu njegova pamcenja napamet i njegova razumijevanja, shvacanja, a zatim njegove primjene, kao što su to cinili Poslanik, a.s, i naši odabrani prethodnici od ashaba i tabi'ina. Zbog toga cemo ovdje pokušati spomenuti nekoliko dokaza koji govore o važnosti razumijevanja i shvatanja Kur'ana iz samog Kur'ana, Poslanikova sunneta i života naših dobrih prethodnika.

KUR'ANSKI DOKAZI KOJI GOVORE O ZNAcAJU RAZUMIJEVANJA I SHVATANJA KUR'ANA

1. Uzvišeni Allah veli:'Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijecima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili'. (SAD, 29)
Iz ovog ajeta se jasno vidi da je razmišljanje i uzimanje pouke glavni cilj od objavljivanja Kur'ana, a ne puko njegovo ucenje iako za njega ima velika nagrada.
Hasan el-Basri veli: 'Tako mi Allaha, njegovo razumijevanje i shvatanje nije u pamcenju njegovih harfova a rušenju njegovih propisa,i tako se neko od takvih hvali i veli kaže: 'Proucio sam cijeli Kur'an', a ne vide se nikakvi tragovi Kur'ana u njegovu moralu niti djelu.

2. Takode Allah, dž.š, veli: 'A zašto oni ne razmisle o Kur'anu?' (EN-NISA, 82)
Ibn Kesir, komentarišuci ovaj ajet, veli: 'Allah, dž.š, naredujuci svojim robovima da razmišljaju o Kur'anu, i upozoravajuci ih da se ne okrecu od njega i njegovih istinskih mudrosti i znacenja, porucuje im : Zašto oni ne razmisle o Kur'anu, pa ovo je jasna naredba za razmišljanje i shvatanje Kur'ana, a naredba u šerijatu upucuje na obligatnu obavezu (vadžib)'.

3. Uzvišeni veli: 'Neki od sljedbenika Knjige citaju je pravim citanjem, oni u nju vjeruju (El-Bekare, 121). Ibni Kesir prenosi od Ibni Mes'uda da je rekao: Tako mi onog u cijoj je ruci moj život, njeno pravo citanje je da smatraš ono što ona dozvoljava dozvoljenim, a ono što zabranjuje zabranjenim i da je citaš onako kako ju je Allah objavio'.
Es Ševkani veli: -citaju je, znaci rade po onome što se nalazi u njoj. ”

4. Uzvišeni veli: ”Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju. (El-Bekare, 78.)
Ševkani veli: “Receno je da (emani) znaci ucenje, što znaci, oni ne znaju od Kur’ana osim ono puko ucenje (recitovanje), ne znaju njegovo znacenje i poruke.”
Ibnul Kajjim veli: ”Prekorio je Allah, dž.š, one koji izvitoperuju Njegovu Knjigu i nepismene koji ne znaju o Kur’anu ništa drugo do puko ucenje (recitovanje) i to je – emani'.

5. Allah, dž.š, veli: ”Poslanik je rekao: “Gospodaru moj, narod moj je ovaj Kur’an napustio.” (El-Furkan, 30.)
Ibn Kesir veli: “Ostavljanje razmišljanja i njegova shvatanja je takode njegovo napuštanje.
Ibnul Kajjim veli: “Imaju cetiri vrste napuštanja Kur’ana: cetvrta je - napustiti njegovo razumijevanje i shvatanje, spoznaju njegove poruke.”

Šta sunnet kaže o razumijevanju Kur’ana?

1. Od Ebi Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: “Kad god se sastanu ljudi u nekoj od Allahovih kuca da bi ucili Kur’an i proucavali ga medusobno, spušta se tada na njih Allahovo spokojstvo, prekrije ih njegova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene onima koji su kod njega.”
Spokojstvo, milost, spominjanje su spomenuti uz ucenje Kur’ana, njegovo proucavanje i razumijevanje.
Medutim, danas se primjenjuje samo dio ovog hadisa, a to je ucenje Kur’ana. Što se tice njegova proucavanja i razumijavanja, shvacanja, neki smatraju da to usporava njegovo pamcenja i umanjuje broj procitanih harfova, a time se, kako oni rezonuju, smanjuje broj sevapa, te zato, po njima to nije potrebno u našoj stvarnosti.

2. Prenosi Huzejfe, r.a, da je on jedne noci klanjao sa Poslanikom, a.s, a on je ucio polahko, tako da kad bi god prošao pored ajeta u kom se spominje tesbih, slavio bi Allaha, ili pored ajeta u kom se traži od vjernika da traže nešto, on bi molio to ili pored ajeta u kom se zahtijeva da se traži utocište, on bi ga tražio.
Iz ovog hadisa vidimo prakticnu Poslanikovu primjenu razmišljanja o Kur’anu i njegovu shvatanju ciji tragovi su se pokazali u slavljenju Allaha dž.š., dovi i traženju utocišta od Njega.

3. Od Ebi Zerra se prenosi da je rekao da je Poslanik, a.s, jedne noci klanjao i ucio samo jedan ajet, sve dok nije osvanuo, na svim rekjatima, a to je ajet: “Ako ih kazniš robovi su tvoji, ako im oprostiš, Silan i Mudar Ti si.” (El-Maide, 118.)
Iz ovog hadisa vidimo da je Poslanik, a.s, davao prednost razmišljanju i shvatanju Kur’ana nad dužinom njegova ucenja, zato je cijelu noc ucio samo jedan ajet.

4. Ibn Mes’ud veli: “Kada bi neki covjek od nas naucio deset ajeta, ne bi ucio više od toga dok ne bi saznao njihova znacenja i primijenio ih.”
Takav je bio Poslanikov nacin poducavanja ashaba Kur’anu, ucio ih je uporedo njegovu pamcenju, razumijevanju i primjeni naucenog. Zato, Poslanik, s.a.v.s, nije ih ucio novim ajetima sve dok se ne shvati i primijeni nauceno.

5. Kada je Abdullah bin Amr el-As tražio od Poslanika, a.s, da mu odredi najmanji period za ucenje cijelog Kur’ana, nije mu dozvolio manje od tri noci, govoreci mu: “Ne razumije ga ko ga prouci u manje od tri.”
Ovo upucuje na to da je razumijevanje i shvatanje Kur’ana cilj a ne njegovo puko ucenje.

6. Prenosi Enes bin Malik, r.a, da je jednom Poslanik, a.s, klanjao ashabima uceci Kur’an naglas i da je zaboravio prouciti jedan ajet. Nakon toga je upitao: “O ti, jesam li nešto zaboravio od ovog sureta?”, covjek je odgovorio da ne zna. Zatim je Poslanik, a.s, pitao još cetvericu ljudi i svi su odgovorili da ne znaju. Zatim je Poslanik, a.s, rekao: ”Šta je ljudima, uci im se Allahova Knjiga a oni ne shvataju što je prouceno iz nje a šta nije? Ovako je nestalo strahopoštovanja prema Allahu iz srca sinova Israilovih, bila su prisutna njihova tijela a svijesti odsutne, a Allah ne prima (namaz) od svog roba sve dok ne bude prisutan srcem i tijelom.”

Kako su naši dobri prethodnici gledali na shvatanje Kur’ana?

1. Prenosi Malik od Nafia a on od Ibn Omera, da je rekao: “Omer, r.a, je naucio suru Bekare za dvanaest godina, pa nakon što ju je naucio, zaklao je devu.” Ovo ni u kom slucaju ne znaci da Omer, r.a, nije mogao da nauci ovu suru za kraci period, niti to znaci da je on zanemario Kur’an, vec znaci da je Omer, r.a, primijenio poslanicku metodu kod ucenja Kur’ana, gdje je u isto vrijeme pamtio, razumijevao i primjenjivao Kur'an, a.š.

2. Ibn Abbas veli: “Došao je neki covjek Omeru, r.a, pa ga je Omer pitao o nekim ljudima, na što je covjek odgovorio: “O vodo pravovjernih, ti i ti su proucili toliko i toliko puta Kur’an.” Rekao sam: “Tako mi Allaha, ne radujem se njihovu ovakvom brzom ucenju Kur’ana, pa me je Omer oštro prekorio i rekao: “Polahko”. Otišao sam svojoj kuci tužan. Zatim mi je došao Omer i upitao me: “Šta je to što ti se nije svidjelo u toga covjeka maloprije?” Rekao sam: “Ako budu ovako žurili sa ucenjem Kur’ana, pocece govoriti da je svaki od njih u pravu (bolje, pravilnije uci), a onda ce se poceti prepirati, a kada se pocnu prepirati, razici ce se, a kada se razidu (razjedine) pocece se tuci, na šta je Omer rekao: “Neka ti Allah sacuva oca, sve do sada si to sakrivao od ljudi.”
Pa se desilo ono cega se bojao Omer i Ibn Abbas, s pojavom haridžija koji su ucili Kur’an ali ga nisu razumijevali, jer Kur’an im nije prelazio dalje od grla, metaforicki izraženo, neshvatanje onoga što se uci.

3. Ibn Omer veli: “Najbolji od ashaba Allahovog Poslanika, nije pamtio od Kur’ana osim jednu suru ili toliko, ali su radili po njemu, a posljednje generacije ovog ummeta ce uciti napamet Kur’an, cak djeca i slijepci, ali nece raditi po njemu.”
Slicno se prenosi od Ibn Mes’uda da je rekao: “Nama je teško pamtiti kur’anske rijeci, ali nam je lahko raditi po Kur’anu, a onima poslije nas bice lahko pamtiti Kur’an, ali ce im biti teško raditi po njemu”.

4. Hasan el Basri veli: “Ovaj Kur’an uce robovi i djeca koji ne razumiju njegovo znacenje, a njegovo shvatanje i razumijevanje je njegovo slijedenje, a nije u pamcenju njegovih harfova i kršenju njegovih propisa. Tako da ce neko od takvih, tj. oni koji smatraju da je razumijevanje Kur’ana u njegovu pamcenju, reci: Proucio sam cijeli Kur’an, i nisam od njega izostavio ni harfa. A, tako mi Allaha, izostavio ga je cijelog, jer Kur’ana nema u njegovom moralu i djelu. Takvi ce isto reci: “Ja u jednom dahu proucim suru”. Tako mi Allaha, oni nisu ucaci, niti alimi, niti mudraci, niti pobožnjaci. Ako su nam takvi karije, molim Allaha da umanji njihov broj medu nama.

5. Hasan el Basri, takode, veli: “Kur’an je objavljen da bi se razumio, shvatio i primijenio, a njegovo ucenje i pamcenje smatraju njegovom primjenom, tj. primjena Kur’ana postala je samo njegovo ucenje, bez razumijevanja, shvatanja i njegove stvarne prakticne realizacije u životu.

6. Ši'beh bin el-Hadždžadž bin el-Verd govorio bi muhadisima: “O narode, vi što god više napredujete u hadisu, toliko nazadujete u Kur’anu”.
U recenome je upozorenje onima koji se bave hadisom i fikhom na štetu Kur’ana i njegova shvatanja, da ne poremete ravnotežu i vagu u tome.

7. Od Muhammeda ibn Ka’ba se prenosi da je rekao: “Da ucim cijelu noc sure Zulzile i El Karija sve do zore draže mi je nego da Kur’an cio proucim za dvije noci'.

8. Ibnul Kajjim veli: “Ništa korisnije za covjeka na ovom i buducem svijetu nema od razumijevanja Kur’ana i shvatanja njegovih poruka, jer time se covjek upoznaje sa svim zlom i dobrom, njihovim putevima, uzrocima, plodovima i njihovim ishodima. U njegovoj ruci su tada kljucevi srece i korisnih nauka, time se ukorjenjuju u njegovu srcu temelji imana i to u njegovom srcu pokazuje stvarnu sliku dunjaluka i ahireta, Dženneta i Vatre, i njegovo mjesto medu ostalim narodima. Pokazuje mu tada Allahove zakone medu ljudima, pokazuje mu mjesta pouke, Njegovu pravdu i dobrotu. Upoznaje ga sa Njegovim Bicem, imenima, svojstvima i djelima, onim što On voli i šta prezire. Pokazuje mu i put koji ga dovodi do Njega, kao i ono što odvraca od tog puta i posljedice toga. Upoznaje ga o duši i njenim svojstvima, onim što ništi djela, kao i onim što ih popravlja. Upoznaje ga sa putem stanovnika Dženneta i stanovnika Džehennema, njihovim djelima, stanjima i odlikama, kao i o stepenima sretnih i nesretnih. Približava mu ahiret toliko kao da je u njemu, udaljuje ga od dunjaluka kao da nije u njemu. Pravi mu razliku izmedu istine i laži u svemu u cemu se svijet razilazi, dajuci mu furkan i svjetlo pomocu kojih razlikuje uputu od zablude, dajuci mu snagu u srcu, prostran život, zadovoljstvo, udobnost, sreci neovisnost od ljudi.

Njegova znacenja približavaju roba njegovom Gospodaru lijepim obecanjem, upozoravajuci ga i zastrašujuci od bolne patnje. Upucujuci ga iz vrtloga ideja i pravaca prema pravom putu, odvracajuci ga od slijedenja puta novotarija i zabluda, upoznajuci ga sa granicama halala i harama - da bi se zaustavio kod njih, kako ih ne bi prekoracio i pao u dugu patnju. Pozivajuci ga, kad mu odlucnost splasne: “Karavan ode, prolazi ti vrijeme, stigni sve, stigni, odlazi se odlazi, potraži utocište i pomoc od Allaha i reci: “Dovoljan mi je Allah i divan li je On kao Onaj na koga se oslanja.”

Umjesto zakljucka

Da bismo ponovo uveli Poslanikov metod i metod njegovih ashaba, prilikom našeg pristupa Božijoj Knjizi, neophodno je da predložimo nekoliko uputa:

1. Da se pazi na adabe ucenja Kur’ana, kao što su cistoca, mjesto, prigodno vrijemeo, kao i stanje u kom se nalazimo kao potpuna iskrenost, prouciti Euzubille i Bismille. Takode, treba pristupiti ucenju i razumijevanju Kur’ana potpuno ciste svijesti bez ikakvih dunjaluckih pritisaka, potpuno koncentrisan na Kur’an, skrušen, osjecajuci i doživljavajuci kao da nam se Kur’an obraca i govori s nama.

2. Uciti polahko i s razumijevanjem, s osjecanjem i skrušenošcu, i da nam nije namjera i cilj da što prije proucimo suru ili Kur’an.

3. Zastati pred ajetom koji se uci, pokušati ga shvatiti i razumjeti - i to nekoliko puta, ako se ne razumije od prvog pokušaja.

4. Detaljna analiza ajeta, njegov sastav, znacenje, razlog objavljivanja, nepoznate rijeci i upute.

5. Pokušati razumjeti ajet u kontekstu naše stvarnosti, tako da se ajet uzme pocetnom tackom za lijecenje našeg života i stvarnosti i mjerilom za ono što nas okružuje.

6. Vratiti se na prethodna tumacenja i shvatanja datog ajeta, kod odabranih prethodnika i vidjeti kako su se oni odnosili prema njemu.

7. Pogledati mišljenja nekih komentatora u vezi s datim ajetom.

8. Pokušati shvatiti ajet u sklopu cijelog Kur’ana, njegovih opcih nacela, principa i osnovnih ciljeva.

9. Imati apsolutno povjerenje prema kur’anskom tekstu i prilagoditi mu stvarnost koja odudara od njega.

10. Saživjeti se sa ajetom kroz njegove nagovještaje, okrilje i profinjenosti.

11. Poslužiti se, u težnji za shvatanjem ajeta, naucnim enciklopedijama i dostignucima.

12. Stalno se ponovo vracati na ajete i ne ogranicavati se na jedno shvatanje i poimanje, jer se znacenja obnavljaju i iznova iznalaze.

13. Pokušati zapaziti samostalnu licnost svakom suretu.

14. Posjedovati osnovne temelje tefsirske nauke.

15. citati strucnu literaturu iz tefsira i tefsirskih znanosti.

Nakon svega ostaju bez odgovora sljedeca pitanja:

- koliki je stepen važnosti shvatanja i poimanja Kur’ana u našim umovima?

- koliko, ustvari razumijemo i poimamo od onog što ucimo u namazu i od onog što se uci u našim džamijama na raznim svecanostima?

- da li poducavamo našu djecu i naše ucenike, u raznim školama i raznim nivoima, kako da shvate i razumiju Kur’an, a zatim ga primijene u svom životu? Ili nam je samo cilj da izvedemo što više hafiza koji ne znaju znacenje jedne rijeci iz Kur’ana.

- kada cemo imati sekcije iz poimanja, shvatanja i prakticne primjene Kur’ana u našim medresama, akademijama i fakultetima, kao što postoje sekcije za hifz?

- kada cemo stimulisati ucenike i studente koji se trude da shvate, razumiju i primijene Kur’an, a kažnjavati one koji krše njegove propise, pa makar ga znali napamet?
Sve su to pitanja koja od nas traže da se duboko zamislimo i da nademo odgovor na njih, kako nam se ne bi dešavalo ono što nam se sad dešava, da svake godine imamo sve više hafiza a sve manje onih koji razumijevaju i trude se da primjenjuju kur’anske propise u svom životu.

Da nam se ne dešava da nam hafizi budu obicne audiokasete, ili teoreticari koji u glavama nose ono što srcima ne razumiju, a djelima, javno potvrduju da Kur’an nije prešao ni njihova grla, a kamoli dopro do njihovih srca.
Da nam se ne desi da zbog takvih,koji su hafizluk vidjeli kao najbolju vrstu profita, i koji svojim djelima i moralom ruše kur’anske zabrane ljudi ne pomisle da su svi hafizi takvi.
Pravi hafizi su samo oni koji nauce, razumiju, shvate i primjenjuju Kur’an, prvo sami, zatim u svojoj bližoj i daljoj porodici a zatim nastoji da to uradi u užoj i široj zajednici.
Samo takvi hafizi su odabrani i imace velike pocasti kod Allaha, na Sudnjem danu, i Džennet i samo takve hafize treba cjeniti i poštovati.

Allahumme kad bellegtu fešhed.